Selective Eating Desorder – poremećaj selektivnog jedenja

naziv izvornog članka: Selective Eating in Children posted by Julie O'Toole on March 14, 2013 at 5:48pm   Kartini Clinic

Jako je malo govora o pedijatrijskom poremećaju prehrane koji nije opsežno istražen
niti je pokriven u većini rasprava.
Kao većina pedijatra malo sam znao o tome dok nisam pročitao Dr. Rachel Bryant - Waugh i
dr Bryan LASK -a Poremećaji prehrane - Vodič za roditelje (Eating Disorders: A Parents' Guide.
To je poremećaj "normalne " prehrane, a naziva se " selektivno jedenje".
Od tada sam vidio mnogo takvih pacijenata.
Moje iskustvo je da je selektivno hranjenje potječe iz obitelji, a često se događa kod muškaraca.
I dok to nije nikakva smrtonosna bolest, niti nužno u pratnji drugih psihičkih poteškoća,
ipak ovaj poremećaj uzrokuje puno roditeljske muke i samim time teško djetinjstvo.

Dakle, što je selektivno hranjenje?
SED je stanje prisutno još od najranijeg djetinjstva u kojem dijete jede hranu u vrlo uskom rasponu i odbija sve druge, a opet uglavnom raste normalno.
Takvoj djeci ne vrijede uvjeravanja ni mito, kazne, pokloni, niti da ih se ostavi na stolu
"dok ne završe svoju hranu". Roditelji selektivnih jedača redovito izvještavaju da su pokušali sve te stvari pa još i više, ali bez uspjeha.
Ova djeca bi doslovno radije umrla od gladi nego jela hranu izvan njihovog raspona.
A što je raspon! Obično su njihove omiljene namirnice takve da se roditelji mogu
samo osjećati loše nudeći ih : flips, čips, čokoladni sirup u određenoj vrsti mlijeka,
glatke namirnice, maslac od kikirikija, piletina Nuggets ( npr. samo jedan brend – pr. McDonald's), bijeli kruh ... uglavnom škrob, šećer i masti.

Rijetko će takvo dijete jesti bilo koji kruh ili bilo koji kikiriki maslac - ne, ona mora biti
određene marke (okusa, izgleda koji njima odgovara) i ne mogu se mijenjati ili poboljšati na bilo koji način.
Možete li zamisliti koliko je frustrirajuće to za roditelje? A pedijatar uglavnom kaže da je
dijete normalno i da će rasti.

Pa ... . normalno, da. Rastu i od te hrane, to je istina.
Ponekad onima koji selektivno jedu dosadi jedna određena namirnica pa pronađu nove nadomjeske. I obično u odrasloj dobi jedu u vrlo uskom rasponu. I tako postanu muškarci
koji jedu samo "bijele stvari, obične i neuljepšane".
Ne jedu zeleno povrće, možda samo kukuruz, ne jedu voće itd., većina funkcionira savršeno dobro.
Warren Buffet je poznata osoba koja selektivno jede, a on je više nego uspješan.

Samo Bog zna kako su ta djeca u mogućnosti da rastu tako dobro i postanu tako pametni na flipsu, čokoladnom mlijeku i piletini nuggets.

Pod uvjetom da nisu isfrustrirani zbog njihovih prehrambenih navika ta djeca nemaju loše ponašanje, oni su dobra djeca, možda malo imaju neofobiju  (strah od promjene i novih stvari), ali u cijelosti ta djeca definitivno nisu psihički bolesni.

No, roditelji su u pravoj nevolji.  Oni se osjećaju loše jer ih ne mogu hraniti „normalnom hranom“.
Majke su posebno na udaru dobronamjernih savjeta: "oduzmite mu mobitel / igračke… dok se jede jer je to problem", ili "Samo neka sjedi za stolom, jesti će kad bude dovoljno gladan ".

Ali ne.. ona / on ne će. Apsolutno ne.
I to nije neuspjeh roditeljstva, niti je to zbog neke nebrige oko djeteta.
Dakle, jedna od prvih stvari koje činim kao liječnik kada uočim kod te djece uglavnom normalan rast je da pohvalim roditelje jer su dobro vodili brigu o svom djetetu.

Onima koji i dalje vjeruju da se takvu djecu može natjerati na drugu hranu moram objasniti na ovaj način: „Što bi vi da vas netko uvjerava da morate jesti pseći izmet?“

Razumijete što mislim? Vjerojatno, da ste bili prisiljeni to jesti morali bi povraćati - upravo ono što mnoga od te djece učine kada forsiramo s hranom izvan njihovog dometa.

Koliko je vjerojatno da ćete se predomisliti o ovoj „poslastici“, bez obzira na to što drugi misle i što su vam rekli da je to zdrava.

Smilujte se djetetu čiji mozak odbacuje ono što mi smatramo da je normalna hrana.

Ako to dijete raste normalno, mi trebamo biti opušteni. Ne dopustite ovim roditeljima osjećaj
neuspjeha, podržite ih na njihovom dobrom putu podizanja djeteta koje uglavnom dobro raste, i neka se njihova djeca suoče sa stvarnim zadacima djetinjstva: zabavom, učenjem novih stvari, sklapajući prijateljstva i pronalaženjem svog mjesta u svijetu.