Selektivno jedenje (SED – Selective eating disorder) je stanje često prisutno još od najranijeg djetinjstva u kojem dijete jede hranu u vrlo uskom rasponu i odbija sve druge, a opet uglavnom raste i normalno se razvijaju.
Takvoj djeci ne vrijede uvjeravanja ni mito, kazne, pokloni, niti da ih se ostavi na stolu
"dok ne završe svoju hranu". Roditelji takve djece redovito izvješćuju da su pokušali sve te stvari pa još i više, ali bez uspjeha.
Ova djeca bi doslovno radije umrla od gladi nego jela hranu izvan njihovog raspona.
Raspon je samo nekoliko tipova hrane, često proizvodi koji sadrže ugljikohidrate (krumpir, kruh, tijesto)
Roditelji su u pravoj nevolji, osjećaju se loše i bespomoćno.
Preko „dobronamjernih“ savjeta kao što su: "neka sjedi za stolom, jesti će kad bude dovoljno gladan ", „kod nas toga nema, ili nek jede kao i svi ili nek ide gladan u krevet“, često su neshvaćeni ili čak optuživani.

Simptomi se obično pojavljuju u ranom djetinjstvu ili djetinjstvu, ali oni mogu također biti prisutni u odrasloj dobi.

Na ovom blogu su dobrodošli svi koji žele podijeliti svoje iskustvo o ovom poremećaju prehrane ili dati potporu onima koji selektivno jedu.